Šta je VZV?
Varicella Zoster Virus (VZV) pripada velikoj porodici herpes virusa, čiji članovi imaju osobinu da posle primarne infekcije trajno ostanu u organizmu, u fazi mirovanja, iz koje se u posebnim okolnostima mogu ponovo aktivirati i izazvati oboljenje. Virus Varicella Zoster izaziva dva tipa oboljenja:
- Ovčije boginje (varičela) – obično se javljaju kod dece i mlađih osoba prilikom prve infekcije.
- Herpes zoster – pretežno kod odraslih, usled ponovne aktivacije pritajenog virusa.
VZV je vrlo zarazan, pa se lako prenosi sa inficirane osobe kapljicama (kijanje, kašljanje, govor) ili direktnim kontaktom sa sadržajem kožnih promena. Inficirana osoba je zarazna par dana pre izbijanja ospe pa sve do formiranja krastica. Od kontakta sa zaraženom osobom do pojave prvih simptoma obično prođe 14-21 dan. Kad virus, preko sluzokože disajnih puteva ili vežnjače oka, prodre u organizam, širi se u lokalne limfne žlezde i tu umnožava. Posle par dana, preko krvotoka dospeva do jetre, slezine i drugih organa u kojima se ponovo umnožava. Novi talas širenja virusa počinje 14.–16. dana (od ulaska virusa u organizam), kada su zahvaćeni i pojedini slojevi kože, usled čega dolazi do pojave ospe. Ona počinje uglavnom na trupu, širi se ka perifernim delovima tela, izbijajući u nekoliko naleta, tako da se na koži istovremeno nalaze promene različitog izgleda (makula, papula, vezikula, krasta).
IgG antitela protiv VZV počinju da se javljaju obično 2 nedelje posle izbijanja ospe i ostaju doživotno prisutna u krvi, dajući trajni imunitet.
U toku primarne infekcije, virus se posle umnožavanja širi duž nerava ili putem krvi i dospeva do senzornih čvorova (zadnjih korenova kičmenih nerava i kranijalnih nerava) gde ostaje u „pritajenom“ obliku. Njegova reaktivacija (usled slabljenja imunskog sistema: starenje, stres, dugotrajne infekcije, tumori, leukemije) izaziva pojavu herpes zostera – oboljenja koje karakteriše jednostran bol duž nerava, sa ili bez kožnih promena. Bol se može zadržati i po povlačenju kožnih promena, nekad i duže od 3 meseca, izazivajući postinfektivnu neuralgiju.
Kod herpes zostera dolazi do ponovnog odgovora stvaranjem novih IgG antitela u većoj koncentraciji. Ovaj imuni odgovor može, ali ne mora biti praćen i novim stvaranjem IgM antitela.
Kada se radi analiza?
Analiza se radi:
- Pri postojanju sumnje na varičelu – kad postoje simptomi virusne infekcije praćene temperaturom, malaksalošću i tipičnom ospom.
- U cilju provere postojanja imuniteta (kad nema podataka da li je preležana varičela, posle vakcinacije ili posle kontakta sa osobom obolelom od varičele).
- Pre trudnoće (ako ne postoje antitela, savetuje se vakcinacija par meseci pre planirane trudnoće).
- U cilju postavljanja dijagnoze herpes zoster-a (postojanje bolova tipičnog širenja i eventualnih kožnih promena).
Uzorkovanje
Uzorak je venska krv.
Priprema za analizu
Priprema za analizu nije potrebna.
Tumačenje dobijenih rezultata
Rezultate testa tumači lekar koji vas je uputio na ovo testiranje.
Radi preciznijeg procenjivanja starosti infekcije koristan je podatak o ispitivanju prisustva antitela IgM klase i/ili aviditeta IgG antitela.

