Šta je VZV?
Virus Varicella Zoster izaziva dva tipa oboljenja: ovčije boginje (obično se javljaju kod dece i mlađih osoba prilikom prve infekcije) i herpes zoster (pretežno kod odraslih, usled ponovne aktivacije virusa). VZV je vrlo zarazan, pa se lako prenosi sa inficirane osobe kapljicama (kijanje, kašljanje, govor) ili kontaktom sa sadržajem kožnih promena. Inficirana osoba je zarazna par dana pre izbijanja ospe pa sve do formiranja krastica. Od kontakta sa zaraženom osobom do pojave prvih simptoma obično prođe 14-21 dan. Kad virus, preko sluzokože disajnih puteva ili vežnjače oka, prodre u organizam, širi se u lokalne limfne žlezde i tu umnožava. Posle par dana, preko krvotoka dospeva do jetre, slezine i drugih organa u kojima se ponovo umnožava. Novi talas širenja virusa počinje 14.–16. dana (od ulaska virusa u organizam), kada su gahvaćeni i pojedini slojevi kože, usled čega dolazi do pojave ospe. Ona počinje uglavnom na trupu, širi se ka perifernim delovima tela, izbijajući u nekoliko naleta, tako da se na koži istovremeno nalaze promene različitog izgleda (makula, papula, vezikula, krasta). Posle preležane bolesti ostaje trajan, doživotni imunitet.
Kod varičele, IgM antitela protiv VZV mogu se dokazati obično 1-5 dana od izbijanja ospe, zadržavaju se 4-5 nedelja i zatim nestaju.
U toku primarne infekcije, virus se posle umnožavanja širi putem krvi i duž nerava, dospeva do nervnih čvorova (duž kičmene moždine) gde ostaje u „mirovanju“. Slabljenjem imunskog sistema (usled starenja, stresa, dugotrajne infekcije, tumora, leukemije) može doći do ponovne aktivacije virusa i nastanka herpes zostera. Oboljenje se karakteriše bolom koji prati put senzitivnog nerva, samo sa jedne strane tela, uz često prisutne kožne promene. Posle povlačenja promena na koži, bol se može zadržati, nekad duže i od 3 meseca.
Herpes zoster nije primarna infekcija, pa može izostati stvaranje antitela IgM klase, ili se mogu stvarati u nižoj koncentraciji.
Infekcija VZV u trudnoći (ukoliko trudnica nema stečeni imunitet – posle preležane varičele ili vakcinacije) nosi rizik i po majku i po plod, odnosno novorođenče. Ishod infekcije zavisi od starosti trudnoće u trenutku infekcije.
Kada se radi analiza?
Analiza se obično radi:
- Kad postoje simptomi virusne infekcije praćeni temperaturom, malaksalošću i ospom.
- Kod sumnje na herpes zoster, kad je prisutan bol koji prati put nerva, najčešće u predelu grudnog koša, sa ili bez promena na koži.
- Kod trudnica koje su bile izložene virusu, a nemaju podatak o postojanju imuniteta.
Uzorkovanje
Uzorak je venska krv (serum).
Priprema za analizu
Priprema za analizu nije potrebna.
Tumačenje dobijenih rezultata
Pozitivan nalaz IgM antitela protiv VZV, uz kliničku sliku, pomaže u postavljanju dijagnoze varičele. Rezultate testa tumači lekar koji vas je uputio na ovo testiranje.