Šta je serotonin?
Serotonin je neurotransmiter i hormon koji ima višestruke uloge u organizmu, kao što su regulacija raspoloženja, sna, apetita, probave i krvnog pritiska. Serotonin svoje dejstvo ispoljava na nivou centralnog i perifernog nervnog sistema, a kao stimulator glatke muskulature i vazokonstriktor pomaže i u regulaciji funkcije gastrointestinalnog trakta i kardiovaskularnog sistema. U krvi je serotonin prisutan u visokoj koncentraciji u trombocitima (krvnim pločicama) gde se aktivira tokom njihove agregacije, deluje kao vazokonstriktor i zaustavlja krvarenje.
Kako serotonin ima ključnu ulogu u regulaciji raspoloženja, emocionalnog stanja i socijalnog ponašanja, a povezan je sa osećajem sreće, smirenosti i stabilnog raspoloženja, nazvan je i „hormonom sreće“. Niske vrednosti serotonina mogu biti povezane sa letargijom, anksioznošću, depresijom i poremećajima raspoloženja. Po hemijskom sastavu, serotonin je derivat aminokiseline triptofan tako da se još označava i kao 5-hidroksitriptamin (5-HT). Na povećanje serotonina može uticati konzumacija namirnica sa visokim sadržajem triptofana (jaja, sir, riba, mahunarke, banane), fizička aktivnost i san. Nasuprot tome, nedostatak sna i konzumacija alkohola smanjuju produkciju serotonina.
Kada se određuje serotonin?
Određivanje serotonina se primenjuje za dijagnostikovanje i praćenje efikasnosti lečenja mentalnih i emocionalnih poremećaja. Niske vrednosti serotonina mogu biti povezane sa letargijom, anksioznošću, depresijom i poremećajima raspoloženja.
Pored toga, analiza serotonina ima značaj u proceni funkcije digestivnog trakta i stanja sindroma nervoznih creva (sindrom iritabilnog kolona), vrlo učestalog funkcionalnog poremećaja pokretljivosti (peristaltike) creva koji je praćen bolom u stomaku, nadimanjem i prolivima koji su ponekad kombinovani sa zatvorom.
Sa druge strane, povišeni nivoi serotonina pri ispitivanju neuroendokrinih poremećaja mogu biti povezani sa tumorima koji luče serotonin, kao što su karcinoidni tumori koji se razvijaju iz enterohromafinih ćelija. Oksidativnom deaminacijom serotonina u tumoru ili u krvi nakon oslobađanja iz tumora pod dejstvom enzima monoamino-oksidaze nastaje 5-hidroksi-indolsirćetna kiselina (5-HIAA), koja je kvantitativno najznačajniji metabolit. Dijagnoza karcinoidnih tumora zasniva se na merenju 5-HIAA u urinu i hromogranina A u serumu. Merenje serotonina u urinu se obično ne koristi za praćenje karcinoidnog tumora. Izuzetak su pacijenti sa tumorima koji gotovo isključivo izlučuju 5-hidroksitriptofan. Kod tih pojedinaca, serotonin u urinu je tumor marker izbora za praćenje progresije bolesti.
Uzorkovanje
Analiza serotonin podrazumeva uzimanje uzorka venske krvi ili urina. U nekim slučajevima, ako se sumnja na prisustvo karcinoidnog tumora može se određivati i 5-hidroksi-indolsirćetna kiselina (5-HIAA) u urinu, koja je kvantitativno najznačajniji metabolit i koristi se za dijagnostikovanje karcinoidnih tumora.
Priprema za analizu
Za analizu serotonin je potrebno izbegavati stres i intenzivnu fizičku aktivnost neposredno pre testiranja, kao i unos alkohola i kofeina jer ovi faktori mogu uticati na rezultate analize serotonin. Takođe, neki lekovi kao što su antidepresivi ili lekovi za terapiju migrene mogu uticati na nivo serotonina. Izbegavati namirnice sa visokim sadržajem triptofana, poput banana, čokolade, sira, jaja.
Vreme izdavanja rezultata
Rezultat se izdaje za 17 radnih dana.
Tumačenje dobijenih rezultata
Kako se radi o parametru sa višestrukom funkcijom u organizmu, koji je udružen sa različitim oboljenjima, rezultate testa tumači lekar koji je uputio na ovo testiranje u skladu sa kliničkim stanjem pacijenta. Pri interpretaciji rezultata potrebno je imati u vidu da brojni faktori mogu uticati na nivo serotonina u krvi: emocionalno stanje i stres, hormonske promene (trudnoća, menopauza, endokrini poremećaji), ishrana (banane, čokolada, sir, jaja), upotreba i interakcija sa drugim lekovima (antidepresivi ili lekovi za terapiju migrene), funkcija bubrega.
Niski nivoi serotonina su često povezani sa mentalnim poremećajima, kao što su depresija, anksioznost i posttraumatski stresni poremećaj. Takođe, nizak nivo serotonina može ukazivati na poremećaj funkcije digestivnog trakta i stanje sindroma nervoznih creva (sindrom iritabilnog kolona).
Sa druge strane, povišeni nivoi serotonina pri ispitivanju neuroendokrinih poremećaja mogu biti povezani sa tumorima koji luče serotonin, kao što su karcinoidni tumori koji se razvijaju iz enterohromafinih ćelija. Dijagnoza karcinoidnih tumora zasniva se na merenju 5-HIAA u urinu i hromogranina A u serumu. Takođe, povišeni nivoi serotonina mogu biti povezani sa upotrebom određenih lekova kao što su selektivni inhibitori ponovne apsorpcije serotonina. Povećanje serotonina izvan referentnog opsega se naziva serotoninski sindrom, češće se javlja kod osoba koje se leče kombinovanom terapijom istovremenom primenom više različitih antidepresiva, a prati ga izmenjeno mentalno stanje, tahikardija, aritmija, hipertermija, drhtavica, neuromišićna ekscitabilnost.
