Šta je karbamazepin (tegretol)?
Karbamazepin je antiepileptik prvog reda, po hemijskom sastavu je derivat iminostilbena, strukturno sličan tricikličnim antidepresivima. Od ostalih antiepileptika se razlikuje po širem indikacionom području. Pored antikonvulzivnog dejstva, ima još i sedativno, antiholinergičko, antidepresivno, miorelaksantno, antiaritmijsko, antidiuretičko, kao i inhibitorno delovanje na neuromuskularno sprovođenje. Po mehanizmu dejstva karbamazepin spada u grupu blokatora natrijumskih kanala, koji deluju nezavisno od inhibitornog neurotransmitera gama-aminobuterne kiseline (GABA) u centralnom nervnom sisitemu. Deluje tako što stabilizuje neuronsku aktivnost u mozgu, inhibiše stvaranje i ponavljanje akcionog potencijala u epileptičnom fokusu sprečavajući prekomerne električne impulse koji izazivaju napade, a efikasan je i kao analgetik za lečenje neuralgije n. trigeminusa, bolnog stanja koje liči na paroksizmalna pražanjenja kod epilepsije.
Kada se određuje karbamazepin (tegretol)?
Redovno praćenje nivoa karbamazepina u krvi se sprovodi u cilju postizanja optimalnih terapijskih rezultata i istovremenom smanjenju rizika od neželjenih efekata ili komplikacija kod pacijenata sa epilepsijom, neuralgijom trigeminusa ili bipolarnim poremećajem. Karbamazepin spada u grupu lekova sa malim terapeutskim opsegom, što znači da je razlika između terapijske i toksične doze vrlo uska. Visoki nivoi karbamazepina u krvi mogu izazvati intoksikaciju organizma, koja se manifestuje umorom, vrtoglavicom, glavoboljom, mučninom i povraćanjem, alergijskim reakcijama, oštećenjem jetre i leukocitopenijom. Sa druge strane, niska koncentracija karbamazepina u krvi može smanjiti efikasnost terapije, odnosno dovesti do ponovnog pojavljivanja simptoma (epileptičnih napada). Merenje nivoa karbamazepina u krvi se obavezno radi na početku terapije radi određivanja optimalne doze, prilikom promene doze leka, u slučaju pojave simptoma intoksikacije organizma, kada terapija ne pokazuje očekivane rezultate. Individualne razlike u metabolizmu zahtevaju prilagođavanje doze i personalizovanu terapiju.
Uzorkovanje
Analiza karbamazepina podrazumeva uzimanje uzorka venske krvi. Vreme uzorkovanja krvi je obično pre uzimanja sledeće doze leka kako bi se izmerila najniža koncentracija leka u krvi.
Priprema za analizu
Za analizu karbamazepina nije potrebna posebna priprema.
Tumačenje dobijenih rezultata
Pravilno doziranje karbamazepina zahteva praćenje nivoa leka u krvi, jer koncentracija leka direktno utiče na njegovu efikasnost i rizik od neželjenih efekata. Rezultate testa tumači lekar koji je uputio na ovo testiranje u skladu sa propisanom dozom leka, kliničkim stanjem pacijenta i individualnim potrebama. Rezultati ispod terapijskog opsega mogu ukazivati na nedovoljnu efikasnost leka, dok vrednosti iznad opsega mogu biti toksične. Povišen nivo karbamazepina u krvi može izazvati pospanost ili umor, vrtoglavicu, glavobolju, mučninu i povraćanjem, alergijske reakcije, oštećenje jetre i leukocitopeniju. Sa druge strane, niski nivoi karbamazepina mogu dovesti do: povećane učestalosti epileptičkih napada. Pri interpretaciji rezultata potrebno je imati u vidu da brojni faktori mogu uticati na nivo karbamazepina u krvi, poput: starosti pacijenta, upotrebe drugih lekova, funkcije jetre, ishrane.