Razne vrste kandida deo su normalne flore urogenitalnog trakta ljudi. Zbog poremećaja bakterijske mikrobiote može doći do umnožavanja kandide, što izaziva imunološku reakciju domaćina, a kao rezultat nastaje infekcija. Infekcija može biti lokalna ili diseminovana (raširena širom organizma). Najčešće infekciju uzrokuje Candida albicans, zatim Candida glabrata i Candida crusei.
Predisponirajući faktori za kandiduriju (prisustvo kandide u urinu) su:
- Prethodna upotreba antibiotika
- Plasirani urinarni kateter
- Diabetes mellitus
- Abnormalnosti (nepravilnosti) mokraćnog sistema
- Maligna bolest
Većina bolesnika nema simptome uroinfekcije (mokraćne infekcije) pa nalaz kandide predstavlja kolonizaciju, tj. ukazuje na to da je kandida u uzorak urina dospela sa okolne sluzokože ili iz vaginalnog sekreta, prilikom nepravilnog uzimanja uzorka urina. Ipak, razlikovanje kolonizacije od infekcije nije uvek lako, jer, ukoliko je urin kontaminiran vaginalnim sekretom, u oba slučaja u urinu su prisutni lekociti u većem broju, a na osnovu broja kolonija gljiva takođe se ne može razlikovati kolonizacija od infekcije. O infekciji govorimo sa sigurnošću tek kada uz kandiduriju (prisustvo kandide u urinu) postoje i simptomi uroinfekcije.
Kandidijaza urogenitalnog trakta česta je u svakodnevnom kliničkom radu. Međutim u postavljanju dijagnoze i indikacije za terapiju treba biti vrlo kritičan te razlikovati kolonizaciju i infekciju, poznavati imunološki profil bolesnika i lokalizaciju infekcije.
Treba imati na umu nekoliko važnih činjenica:
- Kandidurija je najčešće asimptomatska, ako se radi o imunokompetentnim bolesnicima (sa očuvanim imunitetom) i lečenje nije indikovano (osim kod bolesnika sa neutropenijom, kod novorođenčadi sa niskom porođajnom težinom i pre planirane intervencije na urinarnom traktu).
- Kandidurija je česta kod hospitalizovanih bolesnika, te je Candida spp. treći najčešći izolat iz urinokulture i uzročnik mokraćne infekcije kod tih bolesnika.
- Kod imunokompromitovanih bolesnika kandidurija je često posledica kandidemije i sistemske infekcije (infekcije krvi i više organa), te je zato lečenje indikovano.
Uzimanje uzorka urina za urinokulturu
Za uzorak je najbolje uzeti prvi jutarnji urin (ili najmanje 4 sata nakon poslednjeg mokrenja).
Uzorak je potrebno doneti u laboratoriju što je pre moguće (može se čuvati do 2 sata od uzimanja uzorka na temperaturi frižidera).
Priprema za analizu
Važno je da pacijent nije pod antifungalnom terapijom (terapijom protiv gljivica).
Neposredno pre mokrenja, genitalije oprati sapunom i vodom i posušiti čistim peškirom.
Prvi mlaz urina ispustiti (taj urin je zagađen fiziološkom florom uretera i okolne sluzokože). Srednji mlaz uhvatiti u sterilnu posudu.
Rezultat urinokulture
Rezultat urinokulture se izveštava kao broj poraslih kolonija gljiva u mililitru urina (CFU/ml). Klinički značajan broj je preko 10 000 CFU kandide po mL, ali i manji broj može ukazivati na mokraćnu infekciju kandidom, u posebnim slučajevima.