Šta je ADH (Vazopresin)?
Antidiuretski ili antidiuretični hormon (ADH), vazopresin je dekapeptid koji se sintetiše u hipotalamusu, a potom u vidu kompleksa sa specifičnim proteinom neurofizinom migrira prema zadnjem režnju hipofize. Stimulacijom osmoreceptora u hipotalamusu dolazi do povećanog stvaranja i izlučivanja ADH iz hipofize, kao odgovor na smanjenje zapremine krvne plazme (hipovolemiju) i povećanu osmolalnost koja stvara osećaj žeđi. ADH se cirkulacijom transportuje do bubrega gde utiče na kontrolu zadržavanja vode u bubrezima, povećanu reapsorpciju vode usled čega se smanjuje količina urina, a izlučuje koncentrovaniji urin. ADH indukuje generalnu vazokonstrikciju što dovodi do porasta arterijskog krvnog pritiska, posebno prilikom akutnog gubitka krvi. Na povećanu sekreciju ADH takođe mogu uticati bol, stres, san i fizička aktivnost, dok hipoosmolalnost, povećanje volumena plazme, hipertenzija, hladnoća i alkohol inhibiraju oslobađanje ADH.
Kada se određuje ADH (Vazopresin)?
Određivanje ADH pomaže u dijagnostikovanju i praćenju lečenja određenih stanja povezanih sa disbalansom vode i elektrolita u organizmu, kao što su: diabetes insipidus, sindrom neodgovarajuće sekrecije antidiuretskog hormona (SIADH), nizak nivo natrijuma u krvi (hiponatrijemija), povećano mokrenje (poliurija). Kako ADH igra ključnu ulogu u funkciji bubrega, određivanje koncentracije ADH može pomoći u proceni bubrežne funkcije, posebno u odnosu na regulaciju tečnosti i koncentraciju urina, kao i u ispitivanju uzroka povišenog krvnog pritiska.
Vrsta uzorka i vreme kada se uzima uzorak
Uzorak: venska krv
Obrtno vreme: 16 radnih dana
Za analizu ADH (vazopresin) je potrebno izbegavati stres i intenzivnu fizičku aktivnost neposredno pre testiranja, kao i unos alkohola i kofeina jer ovi faktori mogu uticati na rezultate analize ADH. Takođe, neki lekovi kao što su diuretici, antihipertenzivi, antipsihotici mogu uticati na nivo vazopresina.
Tumačenje dobijenih rezultata
Rezultate testa tumači lekar koji je uputio na ovo testiranje u skladu sa kliničkim stanjem pacijenta. Pri interpretaciji rezultata potrebno je imati u vidu da brojni faktori mogu uticati na nivo ADH u krvi: ishrana (prekomeran unos soli), upotreba i interakcija sa drugim lekovima (diuretici, antihipertenzivi, antipsihotici, antiepileptici), funkcija bubrega. Same visoke ili niske vrednosti ADH ne mogu samostalno dijagnostikovati bolest, već su one indikator da je potrebno sprovesti dodatna testiranja koja uključuju i merenje drugih parametara (koncentracija elektrolita, osmolaritet urina i plazme), kako bi se dobio kompletan uvid u ravnotežu tečnosti. Povišene vrednosti ADH mogu ukazivati na stanja kao što su sindrom neadekvatne sekrecije antidiuretskog hormona (SIADH), bolesti bubrega, srčana oboljenja, tumor na hipofizi koji luče vazopresin. Kod SIADH u odsustvu većine normalnih stimulansa za izlučivanje ADH ipak postoji povećano izlučivanje ADH i retencija vode, diluciona hiponatrijemija i smanjen osmolalitet ekstracelularne i intracelularne tečnosti. Sa druge strane, niske vrednosti ADH mogu biti pokazatelj diabetesa insipidusa, hiperaldosteronizma ili stanja kao što su dehidratacija ili prekomerni unos tečnosti. U diabetes insipidusu smanjena produkcija ili delovanje ADH dovodi do poliurije usled nesposobnosti renalnih tubula da reasorbuju vodu.