Šta je PAPP-A?
Plazmatski protein trudnoće A (Pregnancy-Associated Plasma Protein A, PAPP-A) je glikoprotein koji se u toku trudnoće stvara u velikim koncentracijama u trofoblastima placente i oslobađa u cirkulaciju majke. Koncentracija PAPP-A u krvi majke kontinuirano raste u skladu sa periodom gestacije i ima ključnu ulogu u normalnom razvoju placente, pa samim tim i ishodu trudnoće.
Kada se određuje PAPP-A?
Analiza PAPP-A se određuje kao deo standardnog kombinovanog prenatalnog skrininga — Double testa — u prvom tromesečju trudnoće, između 11. i 14. nedelje gestacije, zajedno sa free beta hCG u krvi majke. U izračunavanje rizika za prisustvo hromozomskih anomalija fetusa uključuju se i vrednost NT (fetalna nukalna translucenca), podatak koji se dobija tokom ginekološkog pregleda, kao i godine, težina i etnička pripadnost majke, insulin-zavisni diabetes mellitus i multipla trudnoća.
Uzorkovanje
Analiza PAPP-A podrazumeva uzimanje uzorka venske krvi.
Priprema za analizu
Za analizu PAPP-A nije potrebna posebna priprema.
Tumačenje dobijenih rezultata
Rezultate testa tumači lekar koji je uputio na ovo testiranje u okviru šireg prenatalnog skrininga. Double test se bazira na statističkoj obradi ultrazvučnog nalaza i podataka dobijenih tokom laboratorijskog ispitivanja biohemijskih parametara iz krvi majke — free beta hCG i PAPP-A — a rezultati se analiziraju u kontekstu starosti trudnice, gestacijske starosti i drugih parametara. Iako vrednosti PAPP-A analize same po sebi ne postavljaju dijagnozu, snižene vrednosti PAPP-A u prenatalnom skriningu zajedno sa povišenim vrednostima free beta hCG mogu ukazivati na povećani rizik za Down-ov sindrom (trizomija 21). Double test ne postavlja dijagnozu, već identifikuje trudnice kod kojih je potreban dodatni dijagnostički postupak, kao što su neinvazivno prenatalno testiranje (NIPT) ili invazivni dijagnostički postupci (amniocenteza). Pored toga, snižene vrednosti PAPP-A mogu ukazati na poremećaj u razvoju posteljice, potencijalne rizike i nepovoljne ishode trudnoće, kao što su ograničenje rasta fetusa, rađanje mrtvog ploda, prevremeni porođaj i preeklampsija.

