Šta je litijum?
Litijum ne spada u esencijalne elemente neophodne za svakodnevne biološke funkcije organizma. Međutim, pošto deluje na nervni sistem utičući na neurotransmitere i signale u mozgu, primenjuje se u terapijske svrhe kod lečenja bipolarnih poremećaja (manično depresivnih psihoza). Osobe sa bipolarnim poremećajem (manična depresija) imaju ekstremne promene raspoloženja, sa razdobljima manije (uzbuđenje ili euforija) koja se menjuju sa razdobljima depresije (duboka tuga ili očaj). Kada je primenjen kao litijum karbonat, potpuno se apsorbuje u gastrointestinalnom traktu. Najviši serumski nivo je 2-4h nakon oralne doze. Poluživot u serumu je 48-72h i eliminiše se preko bubrega, tako da smanjenje bubrežne funkcije može produžiti vreme eliminacije litijuma iz organizma.
Kada se određuje litijum?
Redovno praćenje koncentracije litijuma u krvi se sprovodi u cilju bezbednog i efikasnog lečenja različitih mentalnih poremećaja. Litijum spada u grupu lekova sa malim terapeutskim opsegom, što znači da je razlika između terapijske i toksične doze vrlo uska. Visoki nivoi litijuma u krvi mogu izazvati intoksikaciju organizma, koja se manifestuje mučninom, prolivom, poremećajem ravnoteže i koordinacije pokreta, tremorom, mentalnom konfuzijom i otežanim govorom, oštećenjem bubrega i srca. Sa druge strane, niska koncentracija litijuma u krvi može smanjiti efikasnost terapije, odnosno dovesti do ponovnog pojavljivanja simptoma bipolarnog poremećaja (manične ili depresivne epizode).
Uzorkovanje
Analiza litijum podrazumeva uzimanje uzorka venske krvi.
Priprema za analizu
Za analizu litijum nije potrebna posebna priprema.
Tumačenje dobijenih rezultata
Rezultate testa tumači lekar koji je uputio na ovo testiranje u skladu sa propisanom dozom leka. Po potrebi doza lekova se prilagođava, koriguje prema dobijenom nalazu. Pri interpretaciji rezultata potrebno je imati u vidu da brojni faktori mogu uticati na nivo litijuma u krvi, poput: upotrebe drugih lekova (diuretici, ACE inhibitori ili NSAIL mogu povećati koncentraciju litijuma u krvi i rizik od toksičnosti), dehidracija (smanjuje izlučivanje litijuma putem bubrega i može dovesti do povećanja koncentracije u krvi), bubrežna funkcija (kako se litijum iz organizma eliminiše preko bubrega, smanjena bubrežna funkcija može uzrokovati nakupljanje litijuma u organizmu, što povećava rizik od toksičnosti), ishrana (naglo smanjanje unosa soli može uticati na ravnotežu litijuma u krvi). Nivoi viši od 1,5 mmol/L (12h nakon uzimanja leka) ukazuju na značajan rizik intoksikacije.